Inducirana otpornost biljaka – drugi dio

U suvremenoj poljoprivredi, osobito u ekološkoj i integriranoj proizvodnji, biostimulatori biljaka imaju sve važniju ulogu u jačanju otpornosti i vitalnosti usjeva. Njihova primjena pomaže biljkama da se prirodnim putem nose s biotičkim i abiotičkim stresom, čime se smanjuje potreba za kemijskim sredstvima zaštite. U tom kontekstu biostimulatori su ključan alat u ostvarivanju koncepta inducirane otpornosti biljaka – mehanizma kojim se aktiviraju vlastiti obrambeni procesi biljke.

Što su biostimulatori i kako djeluju

Biostimulatori biljaka su prirodne ili biološki aktivne tvari koje poboljšavaju fiziološke procese i potiču rast te otpornost biljaka, ali ne djeluju kao klasična gnojiva ni pesticidi. Njihov učinak nije usmjeren na uništavanje patogena, već na jačanje obrambenih sposobnosti biljke i poboljšanje fiziološke ravnoteže.

Najčešće skupine biostimulatora uključuju aminokiseline, huminske i fulvinske kiseline, ekstrakte morskih algi, mikroorganizme, biljne ekstrakte i mikronutrijente. Svaka skupina djeluje na različite fiziološke procese: aminokiseline potiču sintezu proteina, huminske tvari poboljšavaju strukturu tla i usvajanje hranjiva, dok ekstrakti algi aktiviraju fitohormone i enzime koji potiču prirodnu otpornost.

Biostimulatori i inducirana otpornost biljaka

Inducirana otpornost biljaka (engl. Induced Resistance) predstavlja proces u kojem biljka aktivira svoje unutarnje obrambene mehanizme kao odgovor na određene vanjske podražaje. Ti podražaji mogu biti infekcija, ozljeda, stres ili primjena prirodnih tvari, među kojima se posebno ističu biostimulatori.

Dva su najpoznatija mehanizma inducirane otpornosti – sistemična stečena otpornost (SAR) i inducirana sistemična otpornost (ISR). SAR se aktivira djelovanjem salicilne kiseline, dok ISR potiču mikroorganizmi i tvari koje utječu na jasmonsku i etilensku kiselinu. U oba slučaja biljka razvija sposobnost bržeg i snažnijeg odgovora na stres ili napad bolesti.

Biostimulatori potiču ove signalne puteve u biljci. Primjenom ekstrakata algi, aminokiselina ili huminskih tvari dolazi do stvaranja obrambenih spojeva poput fitoaleksina i fenolnih tvari, koji sprječavaju razvoj bolesti. Istodobno se jačaju stanične stijenke, povećava aktivnost enzima i poboljšava cirkulacija hranjiva, što zajedno čini biljku otpornijom i stabilnijom u promjenjivim uvjetima.

Aminokiseline – temelj regeneracije i otpornosti

Aminokiseline su osnovni građevni elementi proteina i imaju ključnu ulogu u gotovo svim fiziološkim procesima biljke. One potiču rast korijena, poboljšavaju sintezu klorofila i ubrzavaju oporavak nakon stresnih situacija. Biljke koje redovito primaju aminokiseline bolje podnose sušu, mraz, visoke temperature i oštećenja od tuče.

U kontekstu inducirane otpornosti, aminokiseline djeluju kao signalne molekule koje aktiviraju obrambene procese. One omogućuju bržu sintezu enzima i proteina odgovornih za otpornost, čime se biljka učinkovitije brani od bolesti i nepovoljnih uvjeta. Folijarna primjena aminokiselina često daje vidljive rezultate već nakon nekoliko dana jer biljka brzo apsorbira te organske spojeve.

Ekstrakti morskih algi – prirodni aktivatori otpornosti

Ekstrakti morskih algi sadrže širok spektar biološki aktivnih tvari: fitohormone, vitamine, minerale, aminokiseline i polisaharide. Među njima su najvažniji citokinini, auksini i betaini – tvari koje potiču rast, cvatnju i otpornost biljke.

U praksi, ekstrakti algi djeluju kao snažni aktivatori fizioloških funkcija i obrambenih reakcija. Povećavaju otpornost na stres uzrokovan sušom, visokom temperaturom i zaslanjenošću tla, a istodobno jačaju imunitet biljke. Redovitom primjenom poboljšava se kvaliteta plodova, a biljke pokazuju veću vitalnost i dugotrajnu otpornost.

Ekstrakti algi također imaju ulogu u aktivaciji sistemične otpornosti jer potiču proizvodnju signalnih spojeva koji prenose informacije kroz cijelu biljku. Time se stvara dugoročna zaštita koja djeluje i nakon prestanka djelovanja pripravka.

Huminske i fulvinske kiseline – snaga zdravog tla

Huminske i fulvinske kiseline nastaju prirodnim procesima razgradnje organske tvari i predstavljaju osnovu plodnosti tla. Njihova primjena u poljoprivredi poboljšava strukturu tla, povećava sposobnost zadržavanja vode i dostupnost hranjiva te potiče mikrobiološku aktivnost.

U kontekstu inducirane otpornosti, ove tvari jačaju korijenov sustav i povećavaju kapacitet biljke da apsorbira hranjive elemente i vodu. Biljka koja ima snažan i aktivan korijen ima i jači obrambeni sustav. Osim toga, huminske kiseline djeluju kao prirodni kelatori, olakšavajući unos mikroelemenata poput željeza, cinka i mangana, koji su ključni za zdravlje biljke i otpornost na stres.

Primjena huminskih i fulvinskih kiselina osobito je važna u suhim razdobljima i na tlima slabije kvalitete jer dugoročno poboljšava njihovu strukturu i održava biološku ravnotežu.

Proizvode s aminokiselinama, ekstraktima morskih algi, te huminskim i fulvinskim kiselinama pogledajte u kategoriji biostimulatori.

Korisni mikroorganizmi – biološki saveznik biljke

Korisni mikroorganizmi, poput mikoriznih gljiva i bakterija roda Bacillus, predstavljaju temelj biološke otpornosti biljaka. Mikoriza uspostavlja simbiotski odnos s korijenom, čime se povećava apsorpcijska površina i učinkovitost usvajanja hranjiva. Istodobno, mikroorganizmi proizvode tvari koje potiču obrambene mehanizme i stvaraju nepovoljne uvjete za razvoj patogena.

Bakterije i gljive koje naseljavaju rizosferu (zonu oko korijena) također aktiviraju induciranu sistemičnu otpornost (ISR). Ovaj oblik otpornosti ne uključuje izravnu borbu s patogenom, već “uvježbava” biljku da prepozna i brže reagira na prijetnje. Time mikroorganizmi djeluju poput biološkog “cjepiva” koje jača imunitet biljke.

Proizvode na bazi mikroorganizama pogledajte u kategoriji mikroorganizmi.

Praktični primjer primjene biostimulatora

U povrćarskoj proizvodnji, osobito kod rajčice i paprike, često se primjenjuju biostimulatori na bazi aminokiselina i ekstrakata algi u fazi formiranja plodova. Tretmani svakih 10 do 14 dana dovode do izraženijeg rasta, bolje oplodnje i otpornosti na stres od visokih temperatura. Istodobno, biljke pokazuju manju sklonost pojavi bolesti lista i ploda, što potvrđuje njihovu ulogu u aktiviranju prirodne obrane.

Kompatibilnost i sinergija biostimulatora

Većina biostimulatora kompatibilna je s folijarnim gnojivima, mikroelementima i biološkim sredstvima za zaštitu bilja. U praksi se postižu najbolji rezultati kombiniranjem više skupina biostimulatora – primjerice, aminokiselina i huminskih tvari s ekstraktima algi ili korisnim mikroorganizmima. Takva sinergija djeluje na više razina: poboljšava fiziološko stanje biljke, aktivira prirodnu otpornost i održava mikrobiološku ravnotežu u tlu.

Prednosti primjene biostimulatora u induciranoj otpornosti

Primjena biostimulatora donosi niz agronomskih i ekoloških prednosti:

  • jačanje prirodne otpornosti biljaka bez kemijskih fungicida
  • smanjenje utjecaja abiotičkog stresa poput suše i toplinskih udara
  • poboljšano usvajanje hranjiva i učinkovitija fotosinteza
  • stabilniji prinos i bolja kvaliteta plodova
  • očuvanje mikrobiološke aktivnosti tla i smanjenje degradacije

Zaključak

Biostimulatori biljaka predstavljaju važan korak prema prirodnom jačanju otpornosti usjeva i dugoročno održivoj poljoprivredi. Njihova uloga u induciranoj otpornosti biljaka potvrđuje da poljoprivreda može biti učinkovita i bez oslanjanja na kemijska sredstva. Kombinacijom aminokiselina, ekstrakata algi, huminskih tvari i mikroorganizama moguće je postići optimalan balans između rasta, plodnosti i otpornosti biljaka.